|
MAMA
Majka i sunce
(Tin Kolumbić)
Kad majka hoda,
Sunce blista
u svakoj njenoj kretnji.
Ne znam da li je
majka ili sunce
u šetnji.
I majka i sunce
griju svijet.
Zagrljeni oni su cvijet.
Majčine ruke
(Tin Kolumbić)
Pala je noć.
Na prozoru sjedi mjesec.
Iz torbe vire mu bajke.
Netko me pokriva.
Je li to mjesečina
Ili ruke moje majke?
Čarolija latice
(Stanislav Feminić)
Jednom, kad je jablan
Grlio dugu,
Mati je moja
Odagnala tugu
I ubrala cvijet
S latica pet...
Prvu je laticu
Vratila suncu-
Drugu laticu
Poklonila vjetru-
Treću dala zemlji,
A četvrtu pustila
Da po vodi brodi...
Posljednja latica
Pripala je meni-
Od njezine nježnosti i boje
Nastale su pjesme moje...!
Majka
(Zlata Kolarić-Kišur)
Ko čelik je čvrsta kad se za nas bori,
A sitna ko zrno kad se o njoj zbori.
Ko dašak je nježna kad rukom nas gladi,
A kamen kremenac kad cio dan radi.
Ko krušac je meka kad voli i prašta,
A živi je vrutak kad priče nam mašta.
Ko melem je blaga kad rane nam vida,
Ko sunčana zraka kad brige nam skida.
Ko breza treperi kad gleda nas sjetne,
A klikče ko ševa kad nas vidi sretne.
Ko sjena je tiha kad trpi i pati-
Trpjeti i šutjeti tko može neg mati !
Majka
(Ratko Zvrko)
Noću često kad već zaspim
i kad soba već opusti,
ko laticu ruže, mama
na moj obraz cjelov spusti.
Ona moje male tuge
zagrljajem toplim tješi,
a svakoj se mojoj sreći
ko najljepšem daru smiješi.
Njeni prsti kao lahor
pređu preko moje kose,
a njene me priče lako
u daleka carstva nose.
Njena ljubav mene grije,
njeno srce za me bije,
znam: nada mnom uvijek bdije majka
- biće najmilije.
Kako se može štedjeti mama
(Enes Kišević)
Kad igraš se, igraš,
pa sam igračke spremiš,
ti svoju mamu, zapravo, štediš.
Kad se sam počešljaš,
sam umiješ lice,
ti štediš mamine jutarnje živce.
I kad za školu
sam spremaš stvari,
ti svoju mamu štediš ustvari.
Kad cipele i hlače
čuvaš od blata,
ti mami uštediš dva dobra sata.
Kad knjige i torbu
držiš u redu,
ti mami uštediš plaću jednu.
Jedino za mamu
ljubav ne štedi,
jer ljubav davati
jedino vrijedi.
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
(Dragutin Tadijanović)
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognuti lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?
TATA
Pravi tata
(Zvonimir Balog)
Pravi tata je knjiga
najljepših priča
puna,
kralj svih kraljeva
kojemu lavor služi - kao
kruna.
Pravi tata čuda stvara -
jezike svih životinja
razumije,
često na njima razgovara.
Pravi tata je konj
na kojemu jašu svi klinci
iz ulice.
On zna od bazge praviti
topove
a od kestena lulice.
Pravi tata se zna igrati
Krave,
sunca, mora i trave.
Po potrebi on je stablo
po kojem se klinci veru
i u čijoj krošnji zrele,
poljupce beru.
Dohvati mi, tata, mjesec
(Grigor Vitez)
Dohvati mi, tata, Mjesec
Da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, Mjesec
Da ga rukom taknem ja.
Mjesec mora gore sjati
Ne smije se on skidati.
On mora kod zvijezda biti
Put zvijezdama svijetliti
Da zvjezdice kući znaju
Kad se nebom naigraju.
I na zemlju mora sjati
Da zec vidi večerati
Da jež vidi putovati
Da miš vidi trčkarati
Da bi ptice mogle spati
I da tebi, moje dijete,
Mjesec lagan san isplete
Od srebrnih niti
Pa da snivaš i ti.
|
Pjesme o mami i tati
